DONJI VAKUF

NASTANAK I NAZIV GRADA
Značajana godina za ovaj grad je 1572. godina, kada je izgrađena Baš džamija, uz koju su se kasnije nizali dućani, zanatske radnje i kuće, a kao osnivač Donjeg Vakufa, u historiji je zabilježen Ibrahim-beg Malkoč. U putopisu Benedika Kuprešića saznajemo da se ovo naselje ranije zvalo Donji Novi ,a u periodu Osmanskog carstva nosio je naziv Fakvi-ziv, a tek kasnije je dobio ime Donji Vakuf.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE
U Srednjobosanskom kantonu na površini od 323,7 km², na desnoj obali rijeke Vrbas smješten je grad Donji Vakuf.. Nalazi se na raskrsnici magistralnih puteva Travnik - Donji Vakuf - Jajce i Travnik - Donji Vakuf – Bugojno. Graniči se sa općinama Jajce, Šipovo, Kupres, Novi Travnik i Travnik. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991.godine na ovom području je živjelo preko 24.544 stanovnika. Prirodna bogatstva na području ovog grada pružaju izvanredne mogućnosti za bavljenje lovom, ribolovom i drugim oblicima rekreacije. Na teritorij i općine i bližoj okolini nalazi se nekoliko planina čiji vrhovi prelaze preko 1000 metara nadmorske visine (m.n.v.), a to su: Komar, Radalj, Kalin, Radovan, Vranica, Crni Vrh, Velika Šuljaga, Velika Plazenica, Čučkovine, Dekale, Kriva Jelika i Ravna Gora. Teren ove općine je brdsko-planinski, bogat crnogoričnom šumom i plemenitom divljači, te je zbog ovih pogodnosti i izgrađen poseban rezervat „Gater“. Općinu Donji Vakuf obuhvata sliv rijeke Vrbasa koja teritoriju općine djeli na dva skoro jednaka djela, a okomito na tok ulijevaju se: Ćehajićka rijeka, potok Volušnica, Prusačka rijeka, Oboračka rijeka, rijeka Semešnica, Sandžački potok, Babin potok i Sokolinski potok sa svim njihovim pritokama. Klima na području općine Donji Vakuf je kontinentalno – planinska.

KULTURNO-HISTORIJSKA OBILJEŽJA
Među najznačajnijim kulturno-historijskim spomenicima na ovom području izdvajaju se: turbe Mejtaš Mehmed-paše Miralema, koje potiče iz 18. stoljeća; Ranohrišćanska bazilika Oborci; Nekropola stećaka u Starom Selu; Stećak Radojici Biliću iz 14.stoljeća i Terhušin mlin. Religijska posebnost ovog grada svoje uporište nalazi u gradu Pruscu, koji već 400 godina čuva uspomenu na Ajvazdedu, kroz tradicionalno dovište muslimana, Ajvatovicu. Ovaj drevni grad se nalazi u Skopaljskoj dolini i predstavlja najstariju naseobinu u ovoj dolini. Godinama, ovaj grad je bio simbol vojne moći, jačine vjere i bistroće uma. Postoji vjerovanje da je Ajvaz Dedo doveo pitku vodu sa izvora ispod planine Šuljage, udaljenog oko 6km od naselja. Naime, na putu do tamo Ajvaz Dedo ja naišao na nezaobilaznu prepreku, stijenu dugu 74m, međutim, moleći se Bogu 40 jutara, stijena se rastavila i otvorila put za vodovod. Od tada se tradicionalno, svake godine obilježava ovaj datum.

ZAŠTO DOĆI
Zanimljiva prošlost, isprepletena legendama, ali i živim svjedočanstvima govori o znamenitim događajima i ličnostima, koji su dali poseban pečat vremenu na ovom području. Kao znamenite ličnosti ovog kraja ističu se Ajvaz Dedo i Hasan Kjafi Prušćak, važna ličnost naučno-književnog i intelektualnog života Bošnjaka krajem XVI. i početkom XVII. stoljeća.
 

Donji Vakuf